Foto i nefoto priče

Od Ljudi

Dakle, nekoliko je argumenata koji pravdaju zabranu rada nedjeljom - isključivo trgovcima. Neke, zapravo većinu tih argumenata vidim i na Blog.hr-u.
Jedan i najvažniji argument svima je činjenica kako poslodavci trgovce ne plaćaju za rad nedjeljom.
Drugi je uglavnom vezan za tuđu ovisnost o šetnji po šoping centrima (koji će sada, ako Rusi ne popuste isključiti i plin... ) u nedjeljnom prijepodnevu.
Treći je vezan za neradne nedjelje po ostatku Europe.
Četvrti je vezan za obitelj. Kao, trgovci imaju obitelj i slična sranja.
Peti razlog je često vezan za novinare na neki čudan i nedefiniran način. Ovaj peti razlog i konstantna potreba Hrvata da novinare krive za sva zla i nedaće koje se događaju, totalno mi je nevjerojatna. Inače, novinarima je posao da javno objave ono što se dogodilo. Hoću reći - nisu novinari uzrok događanja nego su samo oni koji događanja prenose široj javnosti jer javnost ima pravo znati.
Obitelj trgovaca je nešto što se navodi kao jedan od razloga zabrane rada nedjeljom. Mi ostali nemamo obitelj? Novinari, ugostitelji, hotelijeri, sobarice, recepcioneri, kuhari, turistički vodiči? Ne postoje? Ima li više trgovaca nego svih ovih navedenih, pa da se radi o više zakinutih obitelji?
Neradne nedjelje u ostatku Europe mogu biti i dobar argument. Ali tek kada nam i sve ostalo postane kao u ostatku Europe. Pa uključujući i plaće, da meni ne bude problem platiti ručak tri puta skuplje, jer, eto, valjda nemam obitelj i mogu raditi i po petnaest sati nedjeljom.
Ovisnost o šopingu mi je najbolji argument u cijeloj ovoj priči. Tužna je činjenica da si ljudi ne znaju organizirati vrijeme ako nisu u trgovačkom centru. Tužna je činjenica da neki ljudi misle da je baš super ići šetati u trgovački centar umjesto pokraj rijeke ili u obližnji park. Iznimno je tužno kada čujem kada netko kaže kako je bolje odvesti dijete u topao (još koji sat) trgovački centar nego na neki nasip na sanjkanje kako se ne bi prehladilo (jedino što je prehlada virusno oboljenje, pa je vjerojatnije da će ju dijete dobiti u trgovačkom centru nego na sanjkanju). To je zbilja tužno i jadno. No, to nikako ne može biti razlog za onemogućiti meni i oš masi drugih koji moraju raditi da nemaju gdje kupiti sendvič i sok. Inače, prošlu nedjelju, koju sam radila od 8 ujutro do 22 navečer kupila sam Colu na benzinskoj i platila ju 17.99 kuna. To je, u najmanju ruku, bezobrazno. S obzirom na to da se ne radi o ovisnosti o šopingu nego o potrebi za kofeinom kako bih uspjela izdržati iznimno naporan radni dan.
E, sad... onaj najbitniji argument. Trgovcima se ta nedjelja ne plati. Vrlo jednostavno. Država natjera poslodavca da radnu nedjelju ljudima plati. Kako? Kako je država sredila iznajmljivanje apartmana "na crno"? Poslala inspektore, kaznila, zatvorila na mjesec dana. Osobno, meni je draže izdvajati za to da se plati još koji inspektor nego onih gotovo 18 kuna za Colu.
Voljela bih pročitati različita mišljenja o ovome... :)
Pozdrav!