Foto i nefoto priče

Bila sam nedavno, a i malo davnije u Beogradu. Moram priznati da sam se lijepo provela, pa sam odlučila podijeliti svoje utiske s vama...

Beograd je grad koji ima dugačku povijest, oko 7000 godina, a nalazi se u sjevernom dijelu Srbije (vjerujem da svi znamo gdje je Beograd... )
Nego, mi smo prvo otišli u Novi Beograd... Tamo nikako nemojte ići ako vas ne vozi netko tko jako dobro poznaje grad.
Iskreno, jako sam se iznenadila, pa se nisam sjetila fotkati. Ali... Novi Beograd je hram socijalističke arhitekture, a sada se gradi i dalje (arhitektura nije socijalistička), ali je definitivno to dio gdje se jako, jako puno gradi.

Nakon toga smo otišli na Adu Ciganliju. Beograđani ju zovu beogradsko more. I upravo to i jest. Mi smo došli malo rano (... oko podneva ) pa još nikoga nije bilo.







Tamo smo popili kavicu. Ugodan i pravi ljetni ambijent. Konobari služe piće i na ležaljkama.

Nakon Ade smo otišli prošetati po ZOO vrtu. Unatoč mojim odgojnim nastojanjima da svoju kćer naučim da je ZOO vrt zatvor, ona je baš željela.

Ovaj labud je obavljao dnevno čišćenje svog perja:


A ova ovčica ima pogled kao da želi van:


A ispred ZOO vrta imaju panoramu. Nije baš kao ona Londonska, ali je panorama:



I... naravno da smo se provozali u njoj... (Nije baš nešto, ali ajd... )


A s obzirom na to da je ZOO vrt na Kalemegdanu i da je ogroman, a bilo je prilično vruće, željeli smo popiti nešto, pa smo otišli u kafić na Tvrđavi, koji se maštovito zove Tvrđava, samo na ćirilici. Tamo smo popili kavicu i kolu. Cijene jednake kao i kod nas u kafićima. Samo što su kćerku počastili sladoledom.

A osim kafića, ZOO-vrta i zidina, na jednoj od najstarijih tvrđava u Europi ima i vojni muzej na otvorenom. Svakako preporučujem pogledati ako vas put nanese u Beograd. Zbilja se može vidjeti oružja iz svih doba, vojski, od primitivnih do ovih novijih...



A može se vidjeti i ušće Save u Dunav kao i prijašnja imena Bograda:



S Kalemegdana smo se spustili prema Knez Mihajlovoj, a u parku koji se nalazi između to dvoje se prodaju suveniri. Kakve god ti srce želi.



Pa i Titina slika i opanci...

(Da i vas pitam - čemu služi ovaj nosoliki nastavan na opancima?)

Naravno, nakon suvenira dolazimo do skupljeg dijela grada. A to je Knez Mihajlova. U Lushu sam kupila neke sapunčiće. Kćerka još nikada nije bila u Lushu, pa su joj okice zasjajile...
(Nisam fotkala Lush, ali jesam nešto drugo na Knez Mihajlovoj):





Sudar novog i starog:



I Knez Mihajlova zimus, u blagdanskom ruhu:



I, naravno, bilo bi čudno otići u Beograd i ne posjetiti Kuću cvijeća. Ja nisam do nedavno imala priliku tamo otići, pa sam sada otišla.
Očekivala sam puno više cvijeća. Ali... razumijem situaciju.
I vidjeh Titinu radnu sobu (u duhu socijalizma ):



I grob, gdje je, kažu, nekad bilo cvijeća:



Jedino mi nije jasno zašto ljudi ne uzmu novce tamo... nemate gdje kupiti nekakav suvenir....

A vozajući se po Beogradu vidjesmo trolejbus (autobus na struju). Odlična stvar ako bi se vlasti pozabavile time. Malo su stari i kvare se...



Otišli smo i u metro. U njemu se nije smjelo fotografirati. Ali, unatoč tome što vlakovi kasne po najmanje sat vremena, metro izgleda kao svemirski brod, lijepo osvjetljen, sa dugačkim pokretnim stepenicama...

Eto, toliko od mene za sada....