Foto i nefoto priče

Dakle, boja... Boja jest osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost karakterističnog spektra pobudi receptore u mrežnici oka. Pusta definicija. No, boje oslikavaju naše raspoloženje, utječu na njega, posredno ili neposredno. Određuju hoće li nam se neka stvar svidjeti ili ne... Toliko važna stvar, a većina nas boje uzima zdravo za gotovo.

Evo jedne šarene fotkice, prave proljetne:



Malo o bojama... neki psiholozi tvrde kako izbor boja oslikava naš karakter...
Crvena... boja strasti, uzbuđenja, nestrpljivosti, snage...
Zelena je prirodna, to je boja smirenosti i opuštenosti.
Roza je opuštajuća boja mladosti.
Žuta boja jest boja optimizma i uma. Vodi ka kreativnosti.





Naravno da ove podatke nisam isisala iz malog prsta. Možeti njih, a i više pronaći ovdje.

Psihologija kaže kako će si crveno (štogod) odabrati energične, hrabre, ambiciozne osobe, zeleno će odabrati oprezni, maštoviti će se odlučiti za plavu, osjećajni za ljubičastu. Oni koji kritiziraju vole sivo... :D Crno će odabrati dominantni i tvrdoglavi, dok će narančasto pronaći svoj dom kod praktičnih i neovisnih. Oni koji spadaju u klasu optimist najčešće će se pojavljivati u žutom...



Ustvari, ovo pisanje o bojama me spopalo jer vječito imam raspravu s dragim oko toga koliko je važno koje je nešto boje. On tvrdi kako je boja potpuno nebitna u svoj priči, dok ja uvijek tvrdim, a i uvijek ću tvrditi (ne, ne volim crnu, crvena je moja boja:D) da je nešto ljepše ako je crveno. I, da... znam da to ponekad zavede. Počesto kupim nešto samo stoga što je crveno... možda mi i ne treba baš pretjerano. No, volim crveno, ne volim zeleno. I mislim da je boja važna. Ona nas čini opuštenima, napetima, ona kazuje kako se osjećamo, ona nam može popraviti ili pokvariti raspoloženje. Barem meni.

Eto, toliko o bojama... Valjda. Ako netko ima nešto zanimljivo, slobodno dodajte. Jedva čekam da mogu dragom reći: "Jesam ti ja rekla?" :D:D (Samo se šalim).