Foto i nefoto priče

Sinoć, u Galeriji Magis održana je promocija knjige Tko se boji lika još, Julijane Matanović. Moram priznati da mi je to bila jedna od ugodnijih promocija na kojima sam bila. Lijepa, ugodna atmosfera, zabavni govornici. Između ostalih i Helena Sablić Tomić. Skroz lijepo je napravila dijalog, postavljala prava pitanja i nije se opterećivala (barem ne previše) žanrom ovog djela.
Pročitali su nam priču Tena. Moram priznati da je zbilja dobra. Odlična! Dakle, cijela knjiga je sastavljena od priča koje prezentiraju likove iz hrvatske književnosti. Na vrlo zanimljiv i neobičan način. Možete ovu knjigu doživjeti i kao nekakvu povijest hrvatske književnosti, ali ne onakvu na kakvu smo navikli... Ovo je zbilja drugačije. :)

Tena

Prošlo je stoljeće... i još, još godinica otkako se vodnik Jaroslav vratio s bosanskog ratišta. Priča o nama objavljena je 1894. Jaroslav se dugo privikavao na moje lice iznakaženo boginjama. Onako plah, s plavom bradom, zabacujući često praznim rukavom desne ruke, često je noću obilazio selo iz kojeg je, s četama austrougarskih soldata, krenuo preko Save. Nikada me nije pitao zbog čega mu nisam ostala vjerna, kakvim me je čarima privukao bogati Leon, što sam radila s Ciganinom Đorđom?

Ovo je sam početak priče pod nazivom Tena. Julijana sama nam je pročitala i jednu priču o satovima. Njen osobni bunt, a napisan tako lijepo i pozitivno. Zapravo, rijetko se može vidjeti da netko kritizira nekoga (u priči o satovima, kritika je ... na račun satova naših političara), a da to ne zvuči bahato i s visoka. Julijana je baš to uspjela. Kritizirati pojave u društvu, a da ne djeluje bahato i zločesto, nego samo svjesno...

A evo i fotkica:

Julijanine knjige:



Posveta


S obzirom na to da knjigu još nisam pročitala, ne mogu vam reći ništa o njoj, no... mogu vam reći, s obzirom na ono što sam čula na promociji, vrijedi ju imati. Ja svoj primjerak imam i već sam sinoć navalila na čitanje.
Pozdrav!