Foto i nefoto priče

Da, baš tako - nezahvalno je o ukusima raspravljati. I neću ja to. Mene samo zaprepasti činjenica da netko misli da je nešto (u nastavku ću pokazati i što) zbilja lijepo.
Bila sam u šetnji sa psom tako da sam imala vremena promatrati ono pokraj čega prolazim. Bolje da nisam, ali ajd. Našlo se i simpa stvari...
Dakle, po definiciji (onako iz glave, koliko se sjećam) kič je niskovrijdna tvorevina s pretenzijom da bude umjetnost i da bude dostupna širokom masama. I, eto, neki umjetnik s nekim kalupom izlio je iz betona (ili nečeg drugog ovo:



I to je netko, naravno, stavio oko kuće. No, da taj ne bi bio sam, ima ih još:



Pa sam se ja u toj mojoj šetnji pitala što nedostaje onim kantastim kalićima za cvijeće. Nisam pronašla niti jednu konkretnu zamjerku. No, u ovom dvoru nije to sve. Obratite pozornost na ogradu balkona. Ispred nje, na nekom drvetu stoji, ni manje ni više, nego sokol/orao ili nekakva takva respektabilna ptica. I još jednom kažem - ne želim o ukusima, ne želim nikoga omalovažavati... ali što je previše, previše je.

Nakon labuda i sokola naletjeh na nešto vrlo zanimljivo. Nikako mi ne ide u glavu kako mi prije nije palo na pamet da je baš zgodno odrezati drvo, u lavor posaditi cvijeće i onda taj lavor staviti na ostatak odrezanog drveta.



I još uvijek mi nije jasno da sam mogla biti tolika budala i živjeti u takvoj zabludi.
No, zabluda kao zabluda, uvijek se dogodi nešto što ju razbije.

A nakon razbijanja zabluda - vrtni patuljci. Ovi nesretnici iza ovih rešetaka izgledaju baš kao u zatvoru:



Naravno da su me podsjetili na reklamu za ono od čega septička valjda fino miriši ( ). No, unatoč tome što me podsjećaju na "hard kapitalizam", totalno mi ih je žao. Što li su skrivili da na ulicu vire kroz ovo čudo od rešetke... Na kraju ću se početi boriti za prava vrtnih patuljaka.
Ali... nisu samo oni zatvoreni iza neke ograde... ima tu i Snjeguljica. I to sa samo jednim patuljkom. Svaki puta kada ovim putem prođem poželim vlasnicima ovoga kupiti još šest, da se ne osjećam kao ubojica bajki... ovako, zločin gledam, ništa ne činim... pa se osjećam kao da sam osobno počinitelj.



Idući dalje ulicom (ne baš puno dalje) neki vlasnici su savjesniji. Ima Snjeguljica (ili se ona iz predhodnog dvorišta presvukla?) i ima sedam patuljaka. Nisam mogla uloviti u jedan kadar svih sedam s ulice, a bilo mi malo neukusno tražiti ljude da me puste u dvor da uslikam njihovu Snjeguljicu. No, ovi su zbilja savjesni. Stavili su Snjeguljici kuću, ventilator i svih sedam patuljaka. Jer, što će ona sa samo jednim patuljkom kada joj dođe zla maćeha?



Eto, ja od toga nemam ništa po svom dvoru. Imam dva psa (živa, nisu od betona), ako se to broji. No, kako sam hodala ulicom, palo mi na pamet kako bih ja mogla imati kipić zle maćehe iz Snjeguljice, maćehu i one tri sestre iz Pepeljuge.... i lijepo vas molim da mi predložite još kojeg negativca iz bajki... E, da... Vuka iz Crvenkapice. I to u pozi kako jede baku.
No, tako sam krenula dalje kako bih stigla kući svojoj bez kipova po dvorištu i na ulici prođem pokraj ljudskob bića na sačekuši:



Jedna prazna, a na jednoj sjedi netko. I prati te pogledom od trena kada uđeš u ulicu (u Slavoniji su ulice poprilično ravne), dok ne izađeš iz nje... ili zamakneš dovoljno daleko da te više ne može vidjeti. I to se događa posebice za ovakvih toplih dana kada stariji ljudi van ne idu do predvečer... onda zaposjednu svatko svoju sačekušu i uživaju.

Nego, da ne bude baš previše negativnosti u jednom postu, evo vam i nešto lijepo... šetajući nisam pronašla samo kič i neukus. Netko je posadio i nekoliko narančastih cvjetuljaka... i izgledaju više nego prekrasno: